Hoćemo li u Evropu sa Borisom Tadićem, ili ćemo sa Tomislavom Nikolićem da sedimo po strani i gledamo kako nas drugi prolaze u svakom pogledu. Ako nas ne plaše primeri
poput Enver Hodzine Albanije i Kim Il Sungove severne Koreje. Biti slobodan, nezavistan i gladan u cosku sam, ili zajedno sa ostalim narodima Evrope da delimo dobro i zlo. Ko je siromašan i nerazvijen nikada nije slobodan i nezavistan, nego zavisi od tudje dobre volje. Može Nikolić da sanja, piše i priča šta hoce, činjenica je da svi smo pod istom kapom nebeskom i da zavisimo jedno od drugog manje ili vise. Nema nezavisnih drzava i naroda. Danas se nastavlja pisanje istorije Srbije, piše ga narod birajući svoje vodje. što bi rekla naša narodna mudrost: Kako sejemo, takva ć e nam i žetva biti,kako drobimo, to će i da kusamo.
Posao predsednika Srbije nije da sedi u Srbiji i izvikuje fraze i parole, već da nas predstavlja medju svetom i narodima. Znači ti narodi Evrope treba da ga prihvate. Ako mu oni ne daju prelaznu ocenu i ne zele da saradjuju sa njim, onda je to za mene znak da će on biti sku9en u našim granicama, i da van srbije neće imati gde. Neće moći da obavlja posao predsednika.
Stvar Evrope je i stvar Srbije, i obratno. To bi trebalo da olakša biranje izmedju ova dva kandidata. Evropa hoće Tadića, Tadić hoce Evropu. Srbija je u Evropi i tu joj je mesto.
Evropo dolazimo, pravite mesto i za nas. Vodi nas kapetan ladje - predsednik Srbije Boris Tadić.
|